U Sydneyju je 9:00, a nakon završetka snimanja mjuzikla Carmen s prijateljicom i australskom susjedom Elsom Pataky Rossy de Palma Palma de Mallorca 1964 prati medije putem Zooma. Čini to kako bi promovirao miniseriju Little Birds a Sky temeljenu na erotskim pričama Anais Nin u kojoj De Palma glumi lascivnu i manipulativnu groficu Mantrax, a koju Starzplay premijerno prikazuje ove nedjelje.
Usred pandemije koronavirusa, najinternacionalnija umjetnica u Španjolskoj ima među svojim brojnim projektima već spomenutu adaptaciju Bizetove opere, debitantski igrani film supruga Natalie Portman, Benjamina Millepieda, nekoliko filmova i miniserija u svom drugom domu, Francuskoj, seriju Senor give me patience from Atresmedia i Bilo jednom, ali više nema na Netflixu uz sljedeći film Pedra Almodovara Paralelne majke. Ključ vašeg uspjeha nije postavljanje granica.
PRIJE SVEGA, ŠTO TE JE PRIVUKLO PTIČICAMA I VAŠEM KARAKTERU GROFICE MANTRAX?
Jako mi se svidjelo što su ga napisale žene u režiji i produkciji. I to prema pričama Anais Nin koje sam čitala kad sam bila vrlo mlada i koje su otvorile mnoge prozore i seksualnosti i slobode da budeš žena i samootkrivanja. Privukla me i činjenica da je radnja smještena u taj Tangier 50-ih. A što se tiče grofice, najviše mi se sviđa njen ormar jer ima jako slatke haljine i šešire. Njezina osobnost, kao što možete očekivati, nema nikakve veze sa mnom jer je vrlo loša, vrlo manipulativna i vrlo zlorabi svoju moć.
Anais Nin napisala je Ptičice, priče kojima su Ptičice inspirirane, četrdesetih godina prošlog stoljeća. Što je subverzivno u prepričavanju seksualnog buđenja i potrage za slobodom Lucy Savage, mlade protagonistice, 1940.? Pa, čini se da je i dalje jednako subverzivno, zar ne? Morao bih ih ponovno pročitati, ali mislim da su još uvijek vrlo aktualni. I mislim da se s likom Juno Temple možete osjećati identificiranom po tome kako je muž, društvo i njezini roditelji uvjetuju kada ono što želi je otkriti sebe i biti sretna.
U tom smislu, a kao što ste već spomenuli, zašto vam je važno da iza kamera ekipu vode scenaristica Sophia Al-Maria i redateljica Stacie Passon?
Ne želite, postoji posebna osjetljivost načina na koji se govori. Ne volim da pravim razliku među spolovima jer talent je talent bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Ali postoji i neodoljiva logika, a to je da će muškarci pisati o stvarima koje su im poznate jer muškarci i žene imaju drugačiji svijet zbog toga što su žene. I mislim da je dobro da žene počnu biti protagonistice vlastite priče i da je nitko ne piše umjesto nas.
Seksualnost i nadasve ženska žudnja još uvijek su rijetke u audiovizualnom?
Maloprije mi je jedan francuski novinar rekao da je moj lik seksualno vrlo aktivan i da mi se to ne čini za zamjeriti. Libido je super stvar. Ono što nije baš za pohvalu je kako on svoje seksualne ciljeve ostvaruje ucjenama, zastrašivanjem, prijetnjama. Možda nismo navikli vidjeti žene koje su seksualno aktivne, neovisne i moćne. Ali osobno, cijeli moj život bio je usuditi se i nikada nisam tražio dopuštenje da učinim nešto što sam mislio da mi pripada. Ako su moja prava moja, neću ih tražiti, ja ću ih ostvariti. Trenutno snima u Australiji, predstavlja britansku produkciju, a uskoro će objaviti nekoliko naslova u Francuskoj, gdje je također odlikovana medaljom časnice Reda umjetnosti i književnosti. Očito i radite ovdje, ali osjećate li se više cijenjenim u inozemstvu nego u Španjolskoj?
Nisam baš nacionalan. Teško bi mi bilo reći da sam Španjolac. Teško mi je reći da sam Europljanin. Najviše što mogu reći ako me tjeraju da se definiram jest da osjećam Mediteran. Ali imam i baskijske i asturijske krvi, s kojom sam i Kantabrijanac. Otac mi je kao djetetu govorio 'ti si cijeli svijet' i ja sam u to vjerovao. Osjećam se kao građanin svijeta, a sad kad sam na antipodu, čini mi se kao na drugom planetu i osjećam se kao kod kuće, jer se osjećam i Australkom.
Tamo gdje idem, jako se dobro stapam s mjestom. I uvijek kažem da jedino vjerujem da me geopolitika gastronomskih granica uopće ne zanima. I nitko nije došao s Marsa, svi smo mi s planete Zemlje. Činjenica je da usred pandemije i preko pedesete doživljavate trenutak trudova, a mnoge glumice kažu da u ovoj dobi jedva dobivaju ponude.
Niti vjerujem u dobne granice u dobru i u zlu. S 20 sam bio kao da imam 40. Proživio sam adolescenciju u 30-ima, sada imam 56, au dvadesetima sam, vrlo mlad. Ne ulazim u ormariće, previše sam slobodan. Ako definiraš sebe, ograničavaš sebe, a ja ni sam ne znam tko sam. Nisam ni glumica, ni glumica. Ja sam umjetnica koja radi kao glumica, ali nemam svoj umjetnički život podrediti glumi pa kao umjetnica živim ono što dolazi. Imam sreću da mi posla ne nedostaje, ali uvijek se trudim uložiti srce u to.
