U Sidneju je 9:00 i nakon završetka snimanja mjuzikla Carmen sa svojom prijateljicom i susjedom iz Australije Elsom Pataky Rossy de Palma Palma de Majorka 1964. dolazi u medije preko Zoom-a. On to čini kako bi promovirao miniseriju Little Birds a Sky zasnovanu na erotskim pričama Anais Nin u kojoj De Palma igra lascivnu i manipulativnu groficu Mantrax, a koju Starzplay premijerno prikazuje ove nedjelje.

Usred pandemije korona virusa, najinternacionalnija umjetnica u Španiji među svojim brojnim projektima ima spomenutu adaptaciju Bizeove opere, debitantski igrani igrani film Natalie Portman supruga Benjamina Millepieda, nekoliko filmova i mini-seriju u njegovoj drugoj kući, Francuskoj, serija Senor dajte mi strpljenja iz Atresmedia i Bilo jednom Ali više ne na Netflixu pored sljedećeg filma Pedra Almodovara Paralelne majke. Ključ vašeg uspjeha ne postavlja nikakva ograničenja.

PRIJE SVEGA, ŠTA VAS PRIVUČE MALIM PTICIMA I VAŠEM KARAKTERU, GROFICO MANTRAX?

Zaista mi se svidjelo što su ga napisale žene i režiserke. I to na osnovu priča Anais Nin, koje sam čitala kao vrlo mala i koje su otvorile mnoge prozore kako seksualnosti, tako i slobode biti žena i samootkrivanja. Privukla me je i činjenica da je radnja smještena u taj Tanger iz 50-ih. A kod grofice, ono što mi se najviše sviđa je njen ormar jer ima jako slatke haljine i šešire. Njena ličnost, kao što možete očekivati, nema nikakve veze sa mnom jer je veoma loša, veoma manipulativna i veoma zloupotrebljava svoju moć.

Anais Nin napisala je Little Birds, priče kojima su Little Birds inspirisane, 1940-ih. Šta je subverzivno u pričanju o seksualnom buđenju i potrazi za slobodom Lucy Savage, mlade protagonistice, 2021.? Pa, čini se da je i dalje jednako subverzivno, zar ne? Morao bih ih ponovo pročitati, ali mislim da su još uvijek vrlo aktuelne. I mislim da se sa likom Juno Temple možete osjećati identificiranim po tome kako je muž, društvo i njeni roditelji uslovljavaju kada je ono što želi da otkrije sebe i bude sretna.

U tom smislu, a kao što ste već spomenuli, zašto vam je važno da iza kamera tim predvode scenaristkinja Sophia Al-Maria i rediteljka Stacie Passon?
Ako ne želite, postoji posebna osjetljivost u načinu kazivanja. Ne volim da pravim razliku između polova jer talenat je talenat bilo da je muškarac ili žena. Ali postoji i neodoljiva logika, a to je da će muškarci pisati o stvarima koje su im poznate jer muškarci i žene imaju drugačiji svijet da su žene. I mislim da je dobro da žene počnu da budu protagonisti naše priče i da je niko ne piše umesto nas.
Seksualnost i iznad svega ženska želja su još uvijek retke u audiovizuelnom?

Prije nekog vremena jedan francuski novinar mi je rekao da je moj lik seksualno vrlo aktivan i da mi se to ne zamjera. Libido je odlična stvar. Ono što nije baš za pohvalu je to kako svoje seksualne ciljeve postiže ucenama, plašenjem, pretnjama. Možda nismo navikli da vidimo žene koje su seksualno aktivne, nezavisne i moćne. Ali lično, ceo moj život je bio da se usuđujem i nikada nisam tražio dozvolu da uradim nešto za šta sam mislio da pripada meni. Ako su moja prava, neću ih tražiti, ja ću ih ostvariti. Trenutno snima u Australiji, predstavlja britansku produkciju, a pred izdavanjem nekoliko naslova u Francuskoj, gdje je odlikovana i medaljom časnika Ordena umjetnosti i književnosti. Očigledno i vi radite ovdje, ali osjećate li se više cijenjeno u inostranstvu nego u Španiji?

Nisam baš nacionalna. Bilo bi mi teško reći da sam Španac. Teško mi je reći da sam Evropljanin. Najviše što mogu reći ako me tjeraju da se definiram je da osjećam Mediteran. Ali imam i baskijsku i asturijsku krv, s kojom sam i Kantabrijanac. Otac mi je kao detetu govorio 'ti si ceo svet' i ja sam u to verovao. Osjećam se kao građanin svijeta i sada kada sam u antipodima, čini mi se kao druga planeta i osjećam se kao kod kuće, jer se osjećam i Australcem.

Gdje idem, vrlo se dobro uklapam u mjesto. I uvijek kažem da samo vjerujem da me geopolitika gastronomskih granica uopće ne zanima. I niko nije došao sa Marsa, svi smo mi sa planete Zemlje. Činjenica je da usred pandemije i preko pedesete doživljavate trenutak uzavrelog porođaja, dok mnoge glumice navode da u ovom dobu jedva primaju ponude.

Niti vjerujem u granice starosti u dobru i zlu. Sa 20 sam imao kao da sam imao 40. Proživio sam adolescenciju u svojim 30-ima, sada imam 56 godina i imam dvadesete, vrlo mlad. Ne ulazim u ormariće, previše sam slobodan. Ako se definišeš, ograničavaš se, a ja ni sam ne znam ko sam. Nisam ni glumica ni glumica. Ja sam umjetnica koja radi kao glumica, ali nemam svoj umjetnički život podređen glumi, tako da kao umjetnica živim ono što dolazi. Imam sreću što mi posla ne nedostaje, ali uvijek se trudim da u to uložim srce.